subota, 8. travnja 2017.

VELIKI KAPLJUČ





Planina-masiv: Prenj
Područje: Hercegovina-Mostar
Država: Bosna i Hercegovina
Vrh: Veliki Kapljuč 1945 m n/v
Ekipa: Adnan Adilović, Damir Slipičević, Jelena Slipičević i Sandra Azman.
Tehnicki podaci: Oko 15 sati hoda, visinska razlika oko 1660 m i pređenih oko 19,6 km.
Pristup: Salkovac-Nazdraić mahala-Prigrađani-Sjenokose-Sedlo pod Kapljučem-Donja Poljica-Mali Kapljuč-Veliki Kapljuč


Veliki Kapljuč, jedan od vrhova Prenja. Naziv Kapljuč potječe od kapi vode koja se tokom cijele godine slijeva niz krševite stijene Prenja. Smješten je na jugozapadnim obroncima, sa svojih 1945 m n/v. Vrh koji je rijetko posjećen od strane planinara, dali zbog daljine ili zbog nekih navika odlaska na Prenj, to neznam. Šta je da je, mi smo odlučili ovaj put posjetiti Mali i Veliki Kapljuč u dvodnevnoj avanturi.

Subotnje tmurno i kišovito jutro nije obećavalo ni ulijevalo nimalo nade da se igdje ide. Želja za obilaskom južne strane Prenja i  tračak nade da će  kiša stati  velika je ovog jutra, kakvo god vrijeme bilo mi krećemo.
 Zbog  lošeg vremena  iz sela Ravni krenuli smo ok 13h. Selo Ravni je mjesto gdje ćemo ostaviti vozilo i dalje nastaviti pješke prema dolini Donja Poljica gdje  planiramo prenoćiti.

Vozimo se i šutimo, pogledi su upereni u visove Prenja i po koja riječ: „... ma staće ovo, malo je svijetlije....“.
Doručkovat ćemo u Konjicuu jednoj buregdžinici,uz kvalitet pite kojeg nema na daleko. 12 je sati i kiša je umanjila, davajući nam nadu u ostvarenje željene ture. Jablanica,  kafa  i  bolja slika vremenskih uvjeta iznad vrhova Prenja. Sitna rosulja sa sjevernim vjetrom ne prestaje. Kako idemo južnije i vrijeme se mjenja na bolje.Popravlja nam se i raspoloženje.  U Salakovcu, asfalt skoro suh. Bura koja puše  razbija oblake i kišu. Obronci Prenja obavijeni su friškim snijegom koji se spustio nadomak obližnjih sela.
 Nema puno priče ni dileme, idemo u planine. Stižemo u selo Ravni. U dvorištu kod nane Fate ostavljamo vozilo, prepakujemo ruksake i nastavljamo prema Kapljuču. Kako kaže poslovica ,,poslije kiše sunce dolazi''. Tako i nama ovaj put. Oblaci iznad Prenja se još zadržavaju. Temperatura zraka se malo povećala, pa smo krenuli malo laganije obučeni do izlaza iz grabove šume. Staza je dobro uređena i mjestimično markirana. Na mjestima gdje nema prave planinarske marke nalaze se kamene kupe. Izlaskom iz šume na livadu ispod Ledenica dočekuje nas hladan sjeverni vjetar. Ulazimo u pojas sa snijegom, koji je tokom noći i prijepodneva napadao do nekih 30 cm.

Na ovom dijelu našeg puta morali smo se malo toplije obući. Dan je na izmaku. Vrhovi Prenja su još dobro obavijeni oblacima i maglom. Snijeg koji je napadao, prekrio je sve markacije na stazi. Do našeg skloništa nastavljamo vođeni iskustvom vođe ture. Sa postignutom visinom i vjetar se smanjuje a i magla se razilazi. Ukazuje se nesvakidašnji prizor. 

 Ogromni mjesec obasjao je vrhove Prenja. Snježno bjelilo, fluroscentnasvjetlost mjeseca i vedra noć nad Prenjomomogućilaje lakše kretanje i snalaženje. Stižemo u podnožje Kapljuča koje je prekriveno kamenim  pločama između kojih su vrtače i škrape dubine do 30 metara. Taj dio prelazimo sa velikom opreznošću jer je snijeg  prekrio pukotine  i popunio manje škrape. Pipajući štapovima, korak po korak pređosmo i taj dio staze. Na sedlu ispod Malog Kapljuča napravili smo pauzu. Sad nam slijedi silazak u dolinu Poljica. Nastavljamo silazak u koloni pod čeonimlampama koje do tog dijela staze nismo ni palili. Ulaskom u šumu iznad Poljica nailazimo na svježe tragove medvjeda, koji seispred nas spuštao u Poljica. Locirali smo gdje se kontejner  nalazi, da nas tragovi ne odvuku previše u stranu. Uz nekoliko padova niz strminu sišli smo u dolinu. Još par stotina metara i kontejner  je tu. Mjesečina je obasjala dolinu i vrhove koji je okružuju, prizor koji senemože opisati već ga trebadoživjeti. Uz vatru i svijeće smo sumirali našu avanturu od sela Ravni do Poljica, koja je trajala sedam sati hoda.

Nedeljno jutro je svanulo prohladno, išarano visokim oblacima. Po obavljenim jutarnjim aktivnostima i sređivanjem kontejnera put nastavljamo prema Malom Kapljuču. Povratak je uslijedio istom stazom do sedla ispod Malog Kapljuča. Na sedlu smo ostavili višak opreme i uputili se prema vrhu. Jugo koji je tokom noći puhao, otpuhao je snijeg. Južna strana Malog Kapljuča je okopnila. Mjestimični nanosi iz kojih voda curi su znaci da je ipak još uvijek zima. Izlaskom na plato Malog Kapljuča (1904 mn/v) dočekuje nas Himalajskiprizor. Vrhovi Prenja okovani snijegom, pogled se pruža na sve okolne vrhove. Zaista je istinit idrugi naziv za Prenj - BOSANSKA HIMALAJA.  Par fotografija i snimaka, jedan dio ekipe nastavlja prema vrhu Velikog Kapljuča dok se drugi vraća u podnožjeMalog Kapljuča. Za prelaz sa Malog Kapljuča na Veliki Kapljuč potrebno je nekih 40 minuta. 
Pogled sa Velikog Kapljuča se pruža još dublje u doline Prenja. Vjetar se pojačava, udari su sve jači, teško fotoaparat držati u ruci, a treba i ovjekovječiti i ovaj vrh za arhivu.
Povratak je uslijedio istom stazom preko Malog Kapljuča, do u podnožje. Na sedlu se pridružujemo ostatku ekipe i vraćamo se do sela Ravni. Sad je i lakše preko škrapa i kamenih ploča, snijeg je okopnio pa su se ukazale i pukotine koje smo noć prije prelazili stopu po stopu. U selo stižemo u večernjim satima. Presvlačenje. Koja se prozborila sa nanom Fatom i nazad u Sarajevo. Treba složiti utiske i  pripremiti se za radni dan.
Dobra avantura u kojoj smo svi potvrdili svoju sposobnost i upornost.

Tekst i fotografije Adnan A.









Nema komentara:

Objavi komentar