VASOJEVAČKI KOM 08.-11.02.2017.

Vasojevački Kom

Komovi su oduvijek bili izazov planinarima, što u ljetnim što u zimskim uslovima.  U ovom dijelu planine priroda se poigrala planinskim masivom i izazvala čudesne oblike kamenitih stijena  i surove kamene litice. Kamene gromade komova uzdižu se između izvorišta Tare i Lima. Sa Durmitorom i Bjelasicom, Komovi spadaju u planinski masiv Dinarida. Doline kamenitih gramada su obrasle alpskom planinskom travom, većinom okružene bukovom šumom i niskim rastinjem klekovinom. Najviši vrhovi Komova su: Kučki Kom 2487 m n/v, Ljevorečki Kom 2463 m n/v i Vasojevački Kom 2461 m n/v. Sa ova tri vrha pogledi se pružaju na vrhove: Durmitora, Prokletija, Kučkih planina, Bjelasicu.

Kako u ljetno periodu tako i u zimskom periodu Komovi imaju svoju ljepotu i izazov za ispenjati jedan od vrhova Koma.  Mi smo se ovaj put odlučili na izazov Vasojevačkog Koma, nabližeg Koma mjestu Štavna, gdje ćemo biti smješteni.

Prateći vremensku prognozu i kontaktirajući sa osobama na Štavni o vremenu i visini snijega, odlučili smo da uspon na Vasojevački kom  bude sredinom januara. Krećemo iz Sarajeva  u popodnevnim satima. Vrijeme je stabilno sa temperaturama ispod nule, koja ček na pojednim mjestima dosezala i do -18 stepeni.  Do prevoja Trešnjevik između Andrijevice i Kolašina stižemo u kasnim većernjim satima. 

 Ostavljamo vozilo na tijesno rasčišćenom parkingu i put dalje nastavljamo na krpljama.  Kako ulazimo u noć i zima jače steže. Vedra noć, išarano nebo sa svjetlucavim zvijezdama nagovještava lijep i hladan naredni dan. Nakon dva sata krpljanja kroz noć, koristeći poprečice stižemo u Božića  katun jedan sata poslije pola noći.  Domaćin Mikša Ćulafić nam je već odavno naložio vatru, te nas  prijatno dočeka topli katun  u ovoj  hladnoj noći.
Subota je palnirana za uspon na Vasojevački Kom.  Poslije polu prospavane noći u kasnim jutarnjim satimaustajemo i pakujemo potrebnu opremu za uspon. 

Izlaskom iz katuna odmah stavljamo krplje i krećemo po dubokom snijegu  kojem se nije ni malo lahko kretati. Za put od katuna do samog podnožija Koma bilo nam je potrebno 1,5 sati hoda. U startu kasnimo. Pred samim usponom na Kom skidamo krplje i postavljamo dereze. Staza je dosta strma, sami tražimo  lakši dio staze  za napredovanje. Smjenjuju se kamen i snijeg što otežava uspon na  derazam. Lagano napredujemo prema sedlu Vasojevačkog Koma.  Staza se nalazi u zasjenku,a i sjeverni vijetra koji nas parati od samog polaska ne dozvoljava nam da pravimo veće pauze. Dolaskom pod sedlo Koma u jednoj zavjetrini pod stijenom na visini od 2100 m n/v pravimo prvu pauzu. Tu donosmo odluku za povratak u dolinu Štavne. Dalji nastavak prema vrhu smo odložili radi nedostatka vremena, dan je kratak a na vrhu bi nas uhvatio prvi sumrak, povratak sa čeonim lampama nimalo nije siguran na ovoj stazi.Silaskom u katun dogovorili smo se da ponovimo uspon, ali ovaj put sa više dana. 

Tako  je i bilo. Druga sedmica u mjesecu februaru je palnirana za ponovni  uspon na Vasojevački Kom. Sada smo sebi priuštili pet dana za odlazak na Komove i siguran uspon. Krenuli smo u srijedu ujutro  sa  još dva člana više nego predhodni put. U Andrijevicu  stižemo u popodnevnim satima i susrećemo se sa Predsjednikom Planinarskog društva iz Andrijevice.

Poslje pauze za kafu  put nastavljamo  prema prevoju Trešnjevik. Ovaj put smo planirali da po danu pređemo stazu od prevoja Trešnjevik do Štavni . Vozilo ostavljamo na istom mjestu kao i prošli put i već utrtom snježnom  stazom koristeći krplje nastavljamo dalje.  Za  sat i dvadeset minuta stižemo do Božića katuna. Ponovo nas dočekuje veseli domaćin i topla koliba. Magla koja se nadvila nad dolinom Štavna nije nam ulijevala neku nadu za sutrašnji uspon na Vasojevački Kom.

Jutro je svanulo obavijeno gustom maglom i vidljivosti do 5 metara. Za ovaj dan ćemo da odložimo uspon na Vasojevački Kom. Suludo bi bilo i pokušavati po ovakvom vremenu. Da nebi proveli cijeli dan sjedeći u katunu odlučili smo da na krpljama odemo do pod Kom. Jugoistočni vijetar koji cijelo vrijeme puše navlači veće slojeve magli i taloži u dolinu. Bjelina snijega i gusta magla su otežavali kretanje i orijentaciju na ovom dijelu staze. Zahvaljujući zimskoj marki koja je postavljena na ovom dijelu puta uspijevamo doći do pod Kom. Pored jedne vikendice smo se skrili od vjetra tek toliko da popijemo koji gutljaj čaja. Vraćamo se u katun prekriveni  injem koje je vjetra cijelo vrijeme lijepio po nama. Ostatak dana provodimo u katunu ložeći vatru i prepričavajući događaje iz predhodnih  avantura i povremeno izlazeći iz katuna da vidimo stanje sa maglom i vjetrom.

Sjena mjeseca kroz maglu davala nam je nadu da sledećeg jutra odlučno krenemo prema vrhu Vasojevačkog Koma.

Jutro. Ustajemo u 6 sati. Jutarnje obaveze i pakovanje opreme za uspon. Oko 8 sati krećemo. Magla i dalje nad Štavnom. Džepovi gdje se ukazuje plavetnilo neba daje nam ohrabljenje da je vrh čist. Krećemo  ugaženom stazom koju smo dan ranije napravili. Pred samim usponom skidamo krplje i stavljamo dereze. Sataza je na nekim mjestimazaleđena, a na pojedinim mjestima sa velikim nanosima snijega.To dodatno otežava uspon u dosta strmom dijelu.  I to je ono što smo očekivali i cijelim se putem tome nadali. Na 1900 m n/v magla se razilazi i jutarnje sunce i bjelilo snijega pokazuje svoju čaroliju. Ukazuju se vrhovi okolnih planina. Prizor koji se ne može opisati. Nastavljamo dalje prema sedlu. Prelazimo i kotu do koje smo dosegli prije dvadeset dana. Prvu pauzu pravimo pod samim sedlom na sunčanom dijelu staze. Napravili smo par nezaboravnih fotografija i snimaka, okrijepili čajem i čokoladicom, te uspon nastavljamo dalje.

. Na sedlu nas dočekuje prizor koji planina samo može da podari. U vidokrugu dokle oko doseže magla je popunila kotline i doline, a strmi špicasti vrhovi uzdižu se iz magle poput kamenih gorostasa.  Nastavljamo prema završnom grebenu ujedno i najopasnijem dijelu staze ka vrhu. Tu je  staza širine 40 centimetara  sa strmim liticama na obje strane i do 300 metara.  Staza preko grebena je prekrivena raskvašenim snijegom.  Smjenjuju se snijeg i gola stijena što iziskuje dodatni oprez pri kretanju. Noga pred nogu uz osiguranje cepinom. Polako ali sigurno  prelazimo i taj opasni dio staze. Kameno-betonski čuvar Vasojevačkog Koma oznaka za vrh  dočekuje nas  okovan snijegom i ledom. Sunčano vrijeme bez vjetra  omugućuje nam  duži boravak na samom vrhu i  posmatranje  okolnih vrhova i planina. Ipak bliži se vrijeme je za povratak u dolinu magle i sumraka.

U povratku koristimo već napravljene stope u snijegu za lakši i sigurniji silazak. Silazimo sa velikom opreznošću da ne dođe do pokliznuća ili odrona snijega. Dolaskom na visinu od 1900 m n/v vrhovi se jednostavno gube. Nestaju kao gumicom brisani sa nekog crtaža.

 Dolaskom u katun nastavljamo sa analizom uspona, pregledavanje fotografija i snimaka.  A šta sutra, kuda  dalje??? Ako  se magla ne raziđe do 10 sati slijedi povratak kući.

Tako i bi, jutro je osvanulo maglovito  jutarnja kafa, doručak pozdrav sa prijatnim domaćinom i poznatom stazom nazad do auta. Zadovoljni uspješnim usponom, već planiramo sljedeći dolazak i uspon na Kučki kom.

Tekst i fotografije A. Adnan